DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Kolodvorska 3, 42000 Varaždin, telefon 098 9619315    

N/r urednika sredstava društvenog priopćavanja medijima   Osobni predmeti žrtava omogućit će lakšu identifikaciju ubijenih       

Početkom mjeseca ožujka 2009. godine radnici varaždinske Vodogradnje su kod rekonstrukcije zaštitnog nasipa, sagrađenog početkom prošlog stoljeća za obranu od poplava međimurskih sela kojima je za većeg vodostaja prijetile vodenih bujica koje su se izlijevale iz rijeke Drave, pronašli su na više mjesta ljudske kosti koje,  prema podacima Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, pripadaju žrtvama partizansko-komunističkog terora koje su iz smjera grada Varaždina potkraj lipnja 1945. godine u za vrijeme rata iskopane rovove pokapali žrtve koje su ubijali u masovnim noćnim likvidacijama. 

Kako bi se s posmrtnim ostacima postupilo na civilizacijski i u skladu s prihvaćenim deklaracijama, Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481, i donesenoj deklaraciji, Sabora Republike Hrvatske, petak 3. lipnja 2006 godine, o osudi zločina počinjenih za totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. godine. U kojoj se između ostalog, ističe - Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje, a u točci 11 se ističe: „Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima, i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj Europi i svijetu“ 

Pošto u Društvu smatraju da žrtve iz grobišta u Gornjem Hrašćanu zaslužuju barem pravo na dostojan pokop, a obitelji stradalih imaju pravo saznati mjesto gdje su im poubijani rođaci poubijani zahtijevamo ekshumaciji i dostojan pokop za u rov pokopane.       Zahtjev za ekshumaciju nasipa, odnosno grobišta u Hrašćanu poslan je na adresu Vlade i Sabora Republike Hrvatske, Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Trg hrvatskih velikana u Zagrebu, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Ministarstvu pravosuđa, Dežmanova ulica 6 u Zagrebu, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u Zagrebu, Županiojskom državnom odvjetništvu u Čakovcu te Izaslanstvu Hrvatskog sabora pri Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, a informacija o odaslanom zahtjevu proslijeđena je Društvu za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane, s kojim već nekoliko godina uspješno surađuje, koje je između ostalog, podiglo spomen kapelice na grobištima u Kočevskom rogu i nedaleko rudnika i grobišta Barbarin rov kod Laškog. U odaslanom zahtjevu se ističe – piše Zahtjev za ekshumaciju grobišta „Sep“ u Gornjem Hrašćanu i dostojan ukop likvidiranih žrtava

Zastrašujući prizori nedavno otvorenog grobišta Huda jama kod rudnika „Barbarin rov“ nedaleko Laškog u Sloveniji zgrozila je sav civilizacijski svijet.

Nekako u tišini tog zastrašujućeg otkrića prošlo je iskapanje ljudskih kostiju, do kojih se došlo u četvrtak 5. ožujka, i narednih dana, kod rekonstrukcije zaštitnog nasipa koji je u prošlosti štitio stanovnike Gornjeg Hrašćana, Pušćina, Trnovca i ostalih mjesta u Međimurju od izlijevanja rijeke Drave. Naime kod odstranjivanja dijela nasipa, oko 200 metara, kod njegove rekonstrukcije i spajanja na stari dio na četiri mjesta su se tog četvrtka iskopale ljudske kosti. Obaviještena je policija i radovi su privremeno zaustavljeni, nešto zbog otkrića, a dijelom i zbog kiše koja je cijelo jutro padala i ispirala tek iskopane kosti.

Na vijest da su se na lokaciji nasipa pronašle kosti, a znajući prema izjavama svjedoka da su na tom mjestu u poratnim razdoblju Drugog svjetskog rata, potkraj mjeseca lipnja vlasti iz smjera Varaždina, u noćnim satima dovodile i ubijale ljude, lokaciju su obišli i članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava koji su 2001. godine u spomen na žrtve tu postavili 6 m visok spomen križ. Tako su oko 12 sati grobište posjetili Stjepan Jovan, Josip Kolarić i Franjo Talan, članovi Društva, a u obilasku lokacija iskopanih kostiju bio je i Alfred Obranić, predsjednik središnjice Hrvatskog društva političkih zatvorenika iz Zagreba i voditelj gradilišta Josip Domitar.  O pronalasku smo izvijestili medije, a Josip Kolarić, predsjednik podružnice Društva za Međimursku županiju, kao najbliži stratištu preuzeo je obvezu češćeg obilaska „nalazišta“ i izvješćivanja ostalog članstva o eventualno novom otkriću i situaciji na nasipu i gradilištu. 

U petak. 6. ožujka radovi se nastavljaju, a u nedjelju romska djeca iz naselja Parag, koji je u sastavu naselja Trnovec, pronalaze ljudske kosti u zemlji koja je dovezena s nasipa. Stariji Romi o nalazu su obavijestili policiju koja je pronađene kosti odvela na patologiju Županjske bolnice u Čakovcu. U ponedjeljak ujutro, 9. ožujka radovi su nastavljeni. Grobište obilazi Josip Kolarić i primjećuje iskopane ljudske kosti koje su se nalazile u iskopanom jarku, sa sjeverne strane nasipa, na koji su kamioni izvođača radova već bili spremni istovariti dopremljeni šljunak. Kolarić je alarmirao policiju i Županijsko državno odvjetništvo i zatražio da se pronađene kosti ne zatrpavaju i traži da se radovi obustave.

Nakon toga na grobište „gradilište“, dolazi policija i osoba iz pogrebne službe koja je kosti pokupila i odvezla. Radovi se nastavljaju, ali se ponovo pronalaze kosti te Kolarić, ponovno zove policiju i Županijsko državno odvjetništvo te se konačno, nakon pet dana zaustavljaju radovi, obilježava se lokacija koju čuva policija.

Kako su uz pronađene kosti nađeni i razni predmeti, žlice, češalj, prsten, kao i ostaci cipele za očekivati je da bi neki od predmeta mogli prepoznati i članovi obitelji i tako pomoći u identifikaciji.  Zbog toga tražimo od Vlade i Sabora, i svih mjerodavnih institucija da se lokacija grobišta „Sep“ u Gornjem Hrašćanu istraži i žrtve ekshumiraju i dostojno pokopaju.

Zahvaljujemo na razumijevanju!

Molimo da nas izvijestite o učinjenom.

U Varaždinu 12. ožujka 2009. godine

Za Društvo za obilježavanje grobišta

Franjo Talan, predsjednik Društva        

	1. 16-03-2009 05:51
	Dragutinu Safariću, Franji Talanu i još nekolicini pojedinaca koji se već dugo bore za dostojanstven tretman posmrtnih ostataka žrtava antifašističkog terora treba odati posebnu počast jer oni su zaista mala ali odabrana ekipa koja se praktički u ime svih Hrvata jedina već odavno nosi s daleko nadmoćnijim neprijateljem koji ne preza ni pred kakvim sredstvima da bi zatrpao istinu o tim hrvatskim žrtvama antifašističkog terora.    Hrvati, ako nas ovakve grozote ne mogu motivirati na jedinstvo i borbu protiv ovako divljeg ponašanja današnjih antifašista i komunista ja ne znam sta će nas onda ikada moći motivirati.    Ustanimo dakle u obranu dostojanstva ove naše braće koja su ovako krvnički žrtvovana samo radi toga što su bili Hrvati.     Mi nikad nećemo imati ni mira ni prosperiteta sve dok se u potpunosti ne odreknemo crvenog vraga i svih djela njegovih.    Andjelko Galić  www.blogihrvati.com Registrirani Korisnik

Andjelko_Galic

	2. 16-03-2009 05:44
	Opet ima Talibanov blog Registrirani Korisnik

hpetric

	3. 16-03-2009 13:20
	Ako se pogledaju detalji oko saborske deklaracije kojom se osuđuje antifašistički teror jasno je da većina partijskih zastupnika (ti zastupnici nemaju nikakve stvarne veze s narodom) uopće nije bila zato da se osude ti komunistički, odnosno partizanski zločini.     Deklaracija kao deklaracija uopće nema nikakvu pravnu vrijednost nego služi više kao prigodna ili posprdna želja ili čestitka ili neko perverzno nastojanje.    Ta deklaracija se ničim specifičnim ne dodiruje partizanskih zločina niti osuđuje bilo što što su učinili partizani za vrijeme genocida kojeg su izvršili nad Hrvatima. Umjesto toga deklaracija samo općenito govori o nekim imaginarnim komunističkim režimima.    Veliki broj komunista koji su u to vrijeme bili partijski saborski zastupnici uopće nisu taj dan došli u Sabor pa je bila velika frka i tako su nakon što su pod hitno pozvali nekoliko \"saborskih\" zastupnika ovi mangupi iz HDZ-a jedva skupili broj koji je bio dovoljan da natpolovična većina prisutnih (jedan više za nego protiv) usvoji i tu tako jadnu i bezvrijednu deklaraciju.    Ako se pogleda ukupan broj \"zastupnika\" jasno je da je (oni koji nisu došli + oni koji su bili protiv + oni koji su bili suzdržani) većina tih partijskh zastupnika u Saboru bila protiv usvajanja i te jadne deklaracije.    Zbog čega se mi ustručavamo govoriti o tome i sada kada su sve te činjenice i o tim grozotama u masovnim grobnicama i o tim grozotama u Saboru na našoj hrvatskoj strani?    Zar su nama Hrvatima Jugoslaveni toliko ušli u glavu i toliko straha utjerali u kosti da se mi usprkos ovim grzotama ne usuđujemo oteti ovom antifašističkom ludilu?!    Jesu li to sve posljedice dugoročnog robovanja ili je u pitanju nešto drugo?    \"Zborite mrtva braćo, zborite, i vi sestre naše zborite i recite nam kako vam je bilo dok su partizani po Socijalističkoj Republici Sloveniji i po Socijalističkoj Republici Hrvatskoj prodavali kao vrlo plodno tlo vašom krvlju namočenu zemlju crnicu.    Jeste li još uvijek prkosni onako kako se to mogli vidjeti na vašim očima koje niste stigle zatvoriti prije nego ste duh svoj predali Gospodinu?    Jedan je od vas preživio, izvukao se iz jame i pripovjedao kako ste svijesno umirali pjevajući psalme i moleći za one što su vas gurali u jame i u napuštene rudnike.    Jadna vam majka! Kako niste mogli shvatiti svu slobodu koju su nama nosili antifašistički kundaci što su u tom paklenom bijesu samo na vaše glave slijetali?    Umrite već jednom i ostanite u tim rudnicima bar dok se ne ugase sve boračke penzije. Šutite ili bar blago šaputajte jedni drugima o slobodi koja je kao rijeka potopila i udavila skoro cijelu našu naciju a ne samo vas nesretnike.    Ostanite mirni u dvije tisuće drugih jama širom Jugoslavije.     Sad za sad morate biti zadovoljni otvaranjem ove jedne.     Ako budete dobri možda će se i ove narodne vlasti smilovati i otvoriti još jednu jamu za neke šezdeset i tri godine, i tako redom možda još po jednu svake stote godine.    Šutite i držite se zajedno koliko god možete. A ako vas i rastave ne bojte se jer nas ima toliko kad nas sve skupa otovore opet ćemo biti zajedno i složno klapati svoje pokajanje što nismo znali cijeniti slobodu što nam je donesoše kundaci s istoka i međunarodna pravda sva začeta i skuvana na otoku civilizacije i velikh stijena u srcu Britanije.\"    Andjelko Galić  www.blogihrvati.com Registrirani Korisnik

Andjelko_Galic

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Molimo prijavite se ili registrirajte.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved