|
|
|
Blog
Jun
27
2010
|
"Tko Smo, Gdje Smo, Kuda Idemo" by Andjelko Galic
|
|
Sunday, 27 June 2010 |
|
Mediji su ovih dana objavili vijest da je umro Bogdan Bogdanovic. Tuga je uhvatila mnoge Jugoslavne ne samo iz Srbije nego i iz Socijalisticke Republike Hrvatske. Jansa Babic je na Facebook-u objavila linka za clanak u kojem se Bogadnovica predstavlja kao velikog umjetnika.
Komentara (24) | Views: 667 |
|
Opširnije...
|
Jun
10
2010
|
"Tko Smo, Gdje Smo, Kuda Idemo" by Andjelko Galic
|
|
Thursday, 10 June 2010 |
|
IZ DNEVNIKA BOGDANA RADICE Turin, 4. listopada 1945. godine Na kolodvoru me čeka rođak moje žene Carrara. Ručam kog njega i njegove majke, tetke moje žene, spisateljice Paole Carrara. U 2 sata dolazi moj brat Ratko, koji je cio rat proveo u Torinu pod savezničkim bombama. Kod Carrarovih veliki interes za ono što ću kazati. Bilježim neke misli, koje mi padaju na pamet: Vraćamo se u period: Cuius regio, eius religion. (Čija zemlja, njegova i vjera.) Komunisti drže da se povijest pojavljuje ili presdskazuje, kao jedno slijeđenje klasnih diktatura po liniji obilježenoj Marx-Engelsovim Manifestom komunistima, sve do posljednje diktature, jedino oslobođavajuce diktature, koju zovu diktaturom proleterijata, koja, prema njima, uspostavlja uvjete efektivne slobode. U međuvremenu ruše sve što im smeta. Kolju i ubijaju.
Talijani, sve sami ljevičari, ne vjeruju. Nastavljam: dosljedno tome sloboda kao metoda prestaje imati pozitivnu i absolutnu vrijednost i postaje jednostavno sredstvo pripremanja „oslobodilačke“ revolucije ili maska – kamuflaža, s kojom se prikriva napor, volja, težnja ili namjera jedne isključive grupice za prevlašću. To je tendencija, s kojom se danas nastoji zamijeniti pojam oslobođenja –oslobodilački kao jedno dinamičko konkretiziranje s jednim jedinim pojmom slobode. Komentara (27) | Views: 486 |
|
Opširnije...
|
Jun
09
2010
|
"Tko Smo, Gdje Smo, Kuda Idemo" by Andjelko Galic
|
|
Wednesday, 09 June 2010 |
Zabune oko prve zapovijedi
"Ako su, kako smo istaknuli, Blaženstva (Mt 5, 1-12) biser Novoga Zavjeta, Deset zapovijedi (Izl 20, 1-17) srž su Staroga Zavjeta." Iako su ovi navodi, formalno gledano, tocni oni su ovdje izdvojeni iz svojih prirodnih okvira, valjda da bi se na taj nacin sugerirala vaznost tih razlika. Pitanje je, medjutim, da li se tu uopce radi o bitnim razlikama jer Isus otvoreno govori kako nije dosao ukinuti "stari zakon" nego ga samo ispuniti u njegovom stvarnom smislu. Kustic, medjutim, po svemu sudeci, postavlja ovu konstrukciju na pocetku da bi tako na samom startu razvodnio osnovni princip, to jest izricito Isusovo razdvajanje onih koji su Bozji i onih koji to nisu. "Božje ime Jahve već je u ono doba prilično prošireno i među susjednim narodima, pa siromašna udovica kaže Iliji: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga” (1 Kr 17). Znali su, eto, da ti Hebreji (danas ih zovemo Židovi) imaju sasvim posebnog i zacijelo moćnog Boga. Ali i danas, kad učimo i ponavljamo Deset zapovijedi, već o prvoj od njih zapravo ne mislimo ono osnovno. Bog, naime, kaže Mojsiju: “Ja sam Jahve, Bog tvoj”, zatim ističe da je Osloboditelj, jer ih je “izveo iz kuće ropstva”. Znači da Bog i ne pokušava vjernike uvjeravati o svom biću, o višeznačnom sadržaju imena Jahve, nego stječe njihovo povjerenje time što ih je oslobodio robovanja, što ih je - na svoj način - sve učinio plemićima." Ovdje je vrlo cudan ovaj Kusticev pojam "Boga koji stjece povjerenje od covjeka", kao da Bog, u neku ruku, mora sebe dokazati covjeku. Slika je, dakle, u potpunosti izokrenuta (izopacena) jer biblijski Bog ne trazi nikakve milosti od covjeka nego se objavljuje (i to vrlo definitivnom terminologijom absolutne moci i dobrote) covjeku, usprkos covjekovim sustavnim promasajima koji su rezultat neposlusnosti Bogu. Ovim potezom Kustic polako crta ('nacrtava' rekla bi njegova ideolska braca) marksisticki pojam Boga i pakira ga u biblijsku terminologiju, da bi to na taj nacin lakse plasirao neopreznima. "Ali ono glavno i tu redovito zaboravljamo. Jahve oslobađa čovjeka ne samo od klasne podložnosti, nego poglavito od krivih vrijednosti koje ga stalno zavode da im se klanja. Jer odmah u nastavku prve rečenice ističe “nemaj drugih bogova uz mene!”. Jahvu zapravo ne priznaje svojim onaj tko shvaća i prihvaća cijelo značenje tog jedinstvenog Imena, nego onaj koji ga ničim niti ikim zamjenjuje. To je sloboda koja čovjeka čini Božjim i dok Boga ne shvaća". Ovdje Kustic konacno i sam priznaje svoje marksisticko korijenje. Bog Abrahama, Jakova i Izaka, kako je rekao Pascal, nije Bog filozofa. On nije ni Bog marksisticke politicke teorije. Biblijski Bog nije zainteresiran za klasno oslobadjanje covjeka. To je ta notorna cinjenica koja nikako ne ide u glavu ovim marksistickim kadrovima u Hrvatskoj. Pripadnost ovoj ili onoj klasi je, moze se potpuno i definitivno reci, nije uopce relevantan cimbenik u sustavu kojeg naucava Isus Krist, to jest kojeg ljudima nudi Jahve. Upravo radi toga Sv. Pavao otvoreno i kontinuirano salje jednu te istu poruku fizickim robovima koji su u medjuvremenu postali vjernici: Nastavite kao robovi sluziti svojim fizickim gospodarima, i to s veseljem, i ne inzistirajte na svojoj slobodi! Komentara (51) | Views: 697 |
|
Opširnije...
|
Jun
05
2010
|
"Tko Smo, Gdje Smo, Kuda Idemo" by Andjelko Galic
|
|
Saturday, 05 June 2010 |
|
U ovo vrijeme prošle godine u Haagu se pojavila i Vesna Skare Odžbolt, kao svjedok obrane generala Gotovine. Njeno svjedočenje je prava zabava i šteta je što široj javnosti sadržaj njenog svjedočenja nije bolje poznat.
Kako je ona bila vrlo blizu Tuđmanu kad su se donosile presudne odluke ona bi u normalnim uvjetima bila dobar svjedok o onome što se događalo, kad bi samo mogla (ili smijela) o tome svjedočiti točno onako kako je bilo. Vesna, međutim, u Haagu nije baš ostavila takav dojam. Sudeći po njenom svjedočenju izgleda da joj je bilo puno važnije ponavljati neke pripremljene teze nego opisati točno ono što se oko nje događalo. To je potpuno razumljivo s njene strane, i sa strane onih koji su je doveli kao svjedoka. Meni se, međutim, čini da ona tu svoju ulogu nije najbolje odigrala jer je nekoliko puta uhvaćena u nedosljednim stavovima, i jer se iz njenog cijelog svjedočenja vrlo lako vidi modus operandi, to jest skrivanje iza uopćenih fraza kojima je samo ponavljala (i pretpostavljala) kako je u tadašnjoj Hrvatskoj funkcionirala nekakva demokracija i pravo, iako svi drugi dokazi i dokumenti o kojima je ispitivana jasno ukazuju da to nije bilo tako. Komentara (60) | Views: 904 |
|
Opširnije...
|
| | «« Početak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća » Kraj »»
| | Stranice 1 - 14 od 341 |
|
|
|
|
Mala Škola |
|
Vilu Weiss u Zagrebu nisu Židovima oduzeli ustaše nego partizani i od nje Tudmanu napravili centar za istraživanje povijesti radnickog pokreta. |
|
|
Partizanska prica o Jasenovcu je ... See Morecista fantazija i upravo su partizani naredili da se cijeli kompleks tog radnog logora sravna sa zemljom tako da nitko nikada nemoze vise tako lako ukazati na sva te njihove nebuloze o "genocidnim Hrvatima".
Ako imate imalo hrabrosti raspitajte se o vojnim iskapanjima, o materijalnim dokazima i rezultatima bar malo strucnije obrade te teme, malo strucnije od Tudjmanovih nebuloza i falzifikata na kojima je on nama svima prodavao svoja lazna 'akademska' dostignuca.